U Hrvatskoj će do 2030. godine uz pretpostavku stabilnog rasta BDP-a biti između 400 i 500 tisuća stranih radnika, pa bi svaki četvrti radnik u Hrvatskoj tada mogao biti stranac, kaže se u analitičkom prilogu Hrvatske udruge poslodavaca "Fokus tjedna" objavljenom danas.
"S obzirom na ubrzano
pogoršanje demografskih trendova, snažan ekonomski rast i kontinuiranu
napetost tržišta rada, procjenjujemo da bi ukupan broj stranih radnika
do 2030. mogao dosegnuti 400-500 tisuća, uz pretpostavku rasta BDP-a od
oko 2,5 posto kroz idućih sedam godina", kaže se u prilogu koji
potpisuje glavni HUP-ov ekonomist Hrvoje Stojić. Strani radnici tada bi činili četvrtinu ukupne radne snage u Hrvatskoj. Poslodavci smatraju da Hrvatska uz imigraciju u sektore s najvećim
deficitom radne snage, treba ciljati na visokokvalificirane radnike za
djelatnosti koje postižu brži realni rast produktivnosti u odnosu na
EU-ov prosjek i mogu biti perjanice ekonomije poput ICT-a, turizma,
graditeljstva, poljoprivrede te dijelova prerađivačke industrije, npr.
proizvodnje kapitalnih dobara. U pogledu izmjena Zakona o strancima, HUP pak ističe potrebu jačanja
korištenja EU Plave karte za ICT stručnjake i bez završenog visokog
obrazovanja kao i jednostavniju procedure spajanja obitelji, što
zauzvrat pomaže privlačenju talenata s trećih tržišta, integraciji
stranaca i društvenoj stabilnosti. Neizostavnom u HUP-u smatraju i modernizaciju Zakona o radu u smjeru
zaštite radnika umjesto radnog mjesta, promocije fleksibilnih oblika
zapošljavanja, jednostavnijih propisa i ukidanja zaštitne klauzule. HUP
se zalaže i za smanjenje poreznog klina na srednje visokim i višim bruto
plaćama, od 167 posto prosjeka naviše na razinu TOP-5 najkonkurentnijih
članica EU, što je čak 10 postotnih bodova ispod aktualnih 42,5 posto. Ključno je rasteretiti plaće visokokvalificiranih čiji poslodavci
mogu neposredno utjecati na ubrzanje rasta produktivnosti, naročito kroz
podizanje praga primjene više stope poreza na dohodak, smatraju
poslodavci. Na manje važnim drže i izjednačavanje poreznog tretmana dohotka od
rada i rentijerskih aktivnosti. Razlike su, upozoravaju, velike pa je
tako efektivna stopa kojom se oporezuje prihod od najma turistima (1-10
posto) više nego deset puta manja od efektivne stope na nesamostalni
rad, što negativno utječe na dostupnost radne snage u turističkim
regijama. Upozoravaju i na, prema njihovom mišljenju, veliki nesrazmjer između
poreznog tretmana dugoročnog najma te najma turistima u odnosu na
efektivnu stopu kojom se oporezuje isplaćena dobit: 8,4 i i 4,5, u
odnosu na 20,8 posto.